U Voštanima je danas održana komemoracija za sve poginule u pokolju koji su prije 78 godina izvršili pripadnici njemačke SS divizije ‘Prinz Eugen’. Svetu misu zadušnicu u voštanskoj crkvi Ime Isusovo predvodio je kapelan Hrvatske ratne mornarice don Branimir Projić. U svečanoj euharistiji uz ostale svećenike koncelebrirao je don Mate Lekić, župnik Tijarice, Voštana i Ljuti.

Uz brojne Voštance misnom slavlju nazočili su izaslanik Splitsko-dalmatinskog župana, pročelnik za prosvjetu, kulturu i sport Tomislav Đonlić, gradonačelnik Trilja Ivan Bugarin, predsjednik triljske HVIDR-e Ivan Gilić, predstavnici MO Voštane na čelu sa Stipom Đonlićem.

Na početku svečane euharistije don Mate Lekić pročitao je imena 515 osoba s područja Voštana, Roža, Ljuta i drugih mjesta koji su pobijeni u strašnom zločinu prije 78 godine.

U svojoj propovijedi don Branimr Projić okupljenima u voštanskoj crkvi govorio je o događaju od prije 78 godina, u kojemu je smrtno stradala nevina čeljad ovog kraja. Tijekom propovijedi govorio je o jednom pismu (citirao dio) koje je pronađeno u Kanadi, a koje govori o jednom svjedočanstvu strašnog zločina koji se dogodio u Rudi u tom pokolju. Radi se o pismu koji je preživjeli tog strašnog događaja Silvestar Kamber pisao svom rođaku, poznatom svećeniku dr. Dragutinu Kamberu.

Taj hrvatski svećenik i publicist rodio se u Rudi 1901, a preminuo u Torontu 1969. Nakon zaređenja službovao je u BiH, potom doktorirao u Rimu, župnik je bio u Doboju i Sarajevu. Za II. svjetskog rata obnašao je upravne dužnosti u bosanskom dijelu NDH, kako stoji u njegovom životopisu u Hrvatskoj enciklopediji, potom bio vojni vikar BiH, a od 1944. pročelnik duhovnika Hrvatskih oružanih snaga. Od svibnja 1945. u emigraciji, najprije u Argentinu pa u Kanadu. Pismo je pronađeno nakon njegove smrti, istaknuo je don Branimir Projić, i poslije je došlo u javnost, a objavio ga je i Glas Koncila. Projić je naglasio kako je ovo pismo citirao i dan ranije na komemoraciji u Rudi gdje su čitana imena 301 žitelja Rude u tom pokolju.

Po završetku mise zadušnice na kosturnicu u voštanskom groblju i kod spomen kapelice u zaseoku Babići položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Vijence su položili članovi obitelji ubijenih, Splitsko-dalmatinske županije, grada Trilja, MO Voštane, a brojni sudionici komemoracije zapalili su lampione. Tako su se Voštančani i njihovi gosti sjetili svojih mrtvih. Ovoj komemoraciji nazočio je i preživjeli tog strašnog događaja od prije 78 godina, sada 89-godišnji Šimun Babić:

‘Ja san tada imao deset godina. Skupili nas na jedno misto, da će držat neku konferenciju, ali ništa od toga. Strpali nas u kuće, natiskalo štaću ti kazat. Mene je ćaća s materon, bratom i tetkom sakrio u jedan trap. Onad ti je nastala pucnjava s dva prozora di su stavili mitraljeze. Mene je spasilo šta san bio ispod matere, brata i tetke, oni su pobijeni a po meni njihova krv. Nakon toga kad je prošla noć mi koji smo ostali živi ujutro biž u Gornje Voštane i gledali smo kako naše selo nestaje u tom plamenu.’

Tako nam je kazao Šimun Babić, dodajući kako je od te strašne 1944. godine još na ovom životu njih desetak, što u Splitu i drugim djelovima Hrvatske, što u drugim zemljama, posebno u Kanadi.

U ime Splitsko-dalmatinske županije i župana, vijenac je položio pročelnik Tomislav Đonlić, koji je o ovom događaju kazao:

Brojni članovi moje obitelji stradali su u tom strašnom događaju od prije 78 godina. To je događaj koji je zasigurno jedan od najbolnijih i najbrutalnijih u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata, gdje su stradali nedužni ljudi, djeca, žene, starci. Naša je obveza uvijek, ne samo u ovakvim prigodama i godišnjicama nego stalno, sjećati se nevinih žrtava, jer kako je rečeno na svetoj misi povijest se ne može izbrisati, ali sjećanja i spomen mogu otići u zaborav, a to ne smijemo dopustiti.’

Nakon Voštana, molitva i polaganje vijenaca upriličeni su u Ljutu, točnije u zaseocima Vukasi i Šipići.